Pogled naokolo

16.04.2021., petak

Najbolji od najboljih

Dogodilo se nešto prvi put u našoj obiteljskoj povijesti - jedan je mladi čovjek osvojio prvo mjesto na nekom natjecanju i najbolji je u tom području, trenutno, u RH!
Čudo, ravno čudu, jer u čuda vjerovati treba, i u mlade ljude, njihove mentore, roditelje koji financijski i vremenski to podržavaju,
te se ne osvrtati npr. na okolinu koja češće pita, "Ma šta će mu/joj/vam to", nego "Bravo, samo naprijed!". Znanje je moć, ali ona dobra, pozitivna moć!

Te lijepe vijesti nije bilo nigdje, mislim na nekom portalu, internetskoj stranici koja bi trebala o takvim rezultatima redovito informirati.. ništa... Naravno da sam subjektivna jer se radi o mojoj obitelji, ali nije to prvi put da ostane gorak okus u ustima - kada slučajno čujem za takve neke uspjehe (mladih) ljudi koji nemaju ni "čaču" ni "stričeve" - jer takvih naslova nema u novinama ali zato redovito na naslovnici osvane neka plastična operacija, izjava nekog "znaš li ti tko sam ja" ili nešto slično.
U novinama dugo ne vidjeh naslov: Najbolji mladi učenik, Najbolja mlada znanstvenica, Najljepša volonterska akcija. Bude i toga, ali premalo.
A promjena, e pa ona kreće od pojedinca, a onda se pokreće lavina ideja, budi se potreba za djelovanjem i stvaranjem nečeg drugačijeg, boljeg.
Možda je problem što su uspješni pojedinci preskromni da se hvale, guraju, "preobični" tako nenašminkani, u trapericama jer glasniju masu više zanimaju novi make up trendovi, tuđi neuspjesi i propale veze. No, ja vjerujem u našu mladost, ali sve manje vjerujem u našu zrelost i zdrav razum a kako onda možemo usmjeravati ove naše mlade? A možda je i bolje da oni kroje po svom neki novi svijet....

- 14:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.09.2020., subota

Najbolja pizza na svijetu

Moj muž peče najbolju pizzu na svijetu.
I to ne bi bila neka posebna vijest da meni na toj činjenici ne zavidi par žena...zavidjelo bi vjerojatno i više da to znaju i da znaju mene ili da to čuju...možda i zavide samo što ja ne znam. Pojam zavisti meni je pomalo stran osjećaj jer ne zavidim. Zbilja.
Kad bi netko sebi priuštio neko putovanje, završio neki tečaj ili imao nekog da mu pričuva dijete, ja bih samo rekla aaaaajoooj, blago njoj-njemu, ali nisam zavidjela. Iskreno mogla sam sve to i ja sama rješavati, sa štednjom pa napokon otići na željeno putovanje, mogla sam završiti ne jedan, već tri tečajeva i mogla sam unajmiti dadilju. No zavist...ne...na kuću, novim skupim cipelama, super bogatom mužu...nisam osjećala. Jer sve to ima zapravo svoju priča koju stoji iza toga a nisam sigurna da je ta priča namijenjana i meni...Shvatila sam i u ovih pet godina, da se sve može a sve ostalo su izgovori..ako i ne možeš sada sada, možeš u nekom sljedećem dužem ili kraćem roku ako to doista želiš...mogla sam naravno naučiti i ja peći jako dobru pizzu, i zapravo i jesam, pekla sam, ali ovako finu kao moj muž, nisam naučila peći jer nisam trebala i nisam dovoljno jako željela...to bih rekla i svima onima koji zavide....a zašto ne biste i vi tako ako doista želite? To blago tebi, koji čujem kad se sazna da pizzu i kruh ne mijesim ja već "on", u meni izaziva osmijeh, jer ljudi, da...lijepo je, kad ti muž, brat, otac, svekar skuha, napravi nešto, što društvo i druge žene očekuju da one, mi same napravimo....tako da...da, blago meni, ali samo zato što ja za to vrijeme radim nešto drugo i u svakom trenutku mogu otići do gugla, ili nazvati nekog tko isto peče domaći kruh, i pitati...reci, kako ću...?
Blago meni..

- 16:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.11.2015., srijeda

Kako pozitiva širi krake

Dobro se dobrim vraća i tralalalala....ali istina živa....
No, stvar ide ovako...na poslu srećemo ovakve ili onakve ljude, neki od njih nikad nam neće moći postati prijatelji....jer kako reče, Ingrid Divković, ne možeš u ljudima probuditi nešto čega u njima nema...Istina. No, ja na poslu pozdravljam kad idem kuću i kolegu koji sjedi malo iza ćoška i mogla bih otići, nit bi on skužio nit ga briga,:) ali ja pozdravim -bok. I vidim, počele su i druge kolegice tako činiti...Ja skuham kavu kolegi bez da pitam hoće li, a vidim da on, koji nema naviku ikom kuhat kavu:) je neki dan donio kolegici kavu..ničim izazvan..ili izazvan možda mojim postupkom (laskam si:)))
Drugo, ili peto, kolegica jedna voli čaj, i budući da je ujutro gužva u redu za kuhanje kava/čaja, ako dojdem prije nje, stavim njen lonac da ju sačeka kipuća voda...Vidim, počelo je dvoje kolega kolegici stavljati vodu na štednjak, a nisam baš vidjela da to ranije čine...Eto, lijepo je to....To je kao i ono, kad u nervoznoj koloni automobila propustiš nekog ispred sebe...tebi tak svejedno jesi li 1025. ili 1026. u redu, a ovom koga si pustio, uljepšao si dan ili bar dio dana...Pa onda, vrijedilo je...

- 14:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.11.2015., petak

Želim...želiiiiim...

Stiže Božić....doduše prvo će doći Nikola pa Božić, a to obično znači, sumanuto trošenje teško zarađenog novca na tričarije, drangulije i preskupe plastičarije...ili?
Dragi Sveti Nikola i Djede Božićnjače, ove godine si želim novi parfem The One, želim si jedan lijepi peterodnevni boravak na Santoriniju, želim one kožne čizme, Piero Guidi torbu koju godinama gledam na netu (a koju ću gledati još godinama, ako ju ne dobijem do tebe..)..Želim i neki pozamašni dobitak na Lotu, ali naravno nakon toga neka ostanem prizemna i "normalna" kao i do sada....Želim i neki veći auto, pa da imam dva, jer nekad mi treba veći, nekad manji...ok, ako dobijem na Lotu kupit ću si...
Zapravo Dragi Bož(e)iću, želim iskreno i doista, zdravlja za sebe i svoje najmilije, ali i za sve ljude ovog svijeta, posebno djecu! Želim zapravo vidjeti oko sebe, na cesti, ulici, što više sretnih, zadovoljnih lica, osmijeha i suosjećanja prema drugim živim bićima...Želim zapravo zdrav razum da sa zdravljem šeta, i da uživam u svakom danu bez vike, dreke, gubljenja živaca zbog gluposti i onog što se mijenjat i ne može i što zapravo i nije baš tako strašno!
Eto to želim, a želim još i svašta, ali sad se ne mogu sjetiti, osim mira i sitosti malih trbuha u svijetu, a uz zdravlje, to je zbilja najvažnije!

- 11:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.11.2015., četvrtak

Mi žene

Mi žene, uglavnom imamo jaku intuiciju i malo kad omanemo glede toga. Druga stvar je kad se oglušujemo na njen vrisak....ili glas..
Gledam danas u novinama, lijepu, uspješnu , pametnu Gwen Stefani i mislim si, što je čekala toliko? Da se razvede od onog probisvijeta supruga? Je, zgodan je, al i ima zgodnih i dobrih, na ovom svijetu još, uostalom look je prolazan pogledaj Mel Gibsona, sliku sam mu ljubila prije 20 godina, ili one fakine iz New kids on the block ili Westlife ili što ja znam..tako će i Gavin, ako Božemiprosti, doživi neke lijepe zrele godine iako ih i on već ima podosta...Momak je ljubio dečke, ljubio je žene, ljubio je i još ljubi mlade djevojke, varao supruguuu uzduž i popreko i koliko je ta Gwen žena zmaj morala voljeti svog „junaka“ da mu je sve gledala kroz prste? Izgleda puno!
Je li glupa? Jel bih i ja tako? Jel bih išla rađati drugo i treće dijete s tim čovjekom? Je li novac srećonoša ili je ovo još jedan dokaz da ne znači baš ništa u pogledu sreće i osobnog zadovoljstva, jel da Gavine, jer sigurno da znači, ti bi bio sretan sa ovom iljepom, pametnom i uspješnom ženom...E sad, kako nitko ne zna što se događalo iza zidina njihove vile, možda je glupo i komentirati ovo na ovaj način, ali nije ovo usamljeni slučaj, niti je ovo jedina Gwen koja postoji na ovom svijetu.
Žene, volite i poštujete sebe skroz jer ne isplati se ostati uz frajera koji vas vara s kim stige..Još čekamo da neki Zeko stigne do redakcije i ispriča svoju priču o Gavinu i sebi..Ja bih mu vjerovalaJ

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>